Epirogen zapis
Iskustvo samo po sebi ne uči
Zašto se neke situacije ponavljaju i onda kada znamo bolje.
Postoji jedna rečenica koja na prvi pogled zvuči razumno: čovek uči iz iskustva.
U praksi, međutim, to nije uvek tačno.
Iskustvo tada postoji, ali ne menja mnogo.
Ljudi mogu imati mnogo iskustva, proći kroz različite situacije, raditi sa ljudima, donositi odluke, voditi razgovore, ulaziti u pregovore, rešavati probleme — a da se ipak, u važnim trenucima, ponovo vrate istom načinu reagovanja.
Prvi zastoj
Kada znanje nije dovoljno
Najlakše bi bilo reći da čovek nešto ne zna.
Ali u mnogim situacijama to nije tačno.
Čovek zna šta bi bilo pametnije. Zna šta bi rekao nekome drugom. Zna kako bi trebalo da reaguje. Zna čak i šta mu se ranije već dogodilo kada je postupio na stari način.
Pa ipak, kada dođe konkretan trenutak, reakcija se ponovi.
U razgovoru ponovo prećuti ono što je trebalo da kaže.
U odluci ponovo odloži ono što je trebalo preseći.
U odnosu ponovo preuzme previše odgovornosti.
U poslu ponovo uđe u isti tip zastoja.
U pregovorima ponovo reaguje brže nego što je korisno.
„Znao sam da će opet ovako biti.”
To je važna rečenica. U njoj se vidi da iskustvo postoji. Ali se vidi i da još nije postalo učenje.
Obrazac
Šta se zapravo ponavlja
Kada se neka situacija ponavlja, obično nije problem samo u spoljnim okolnostima.
Okolnosti se menjaju. Ljudi se menjaju. Tema se menja. Firma, klijent, saradnik, sagovornik, porodica, tržište — sve može biti drugačije.
Ali nešto u načinu na koji čovek vidi situaciju, tumači sebe u njoj i bira sledeći potez može ostati vrlo slično.
Zato ponavljanje ne treba posmatrati samo kao dokaz neuspeha.
Ono pokazuje gde postoji obrazac koji još nije dovoljno jasno viđen.
Dok se obrazac ne prepozna, čovek najčešće pokušava da popravi posledicu. Menja rečenicu, taktiku, odluku, raspored, dogovor ili osobu preko puta sebe. Ponekad to pomogne. Ali ako isti način reagovanja ostane neprepoznat, situacija se samo preseli u drugi oblik.
Zato iskustvo samo po sebi nije dovoljno.
Ono treba da bude zaustavljeno, pogledano i povezano.
Tek tada počinje da govori nešto korisno.
Refleksija
Refleksija nije vraćanje u prošlost
Refleksija se često pogrešno razume kao predugo bavljenje onim što je prošlo.
Ali ozbiljna refleksija nije kopanje po prošlosti zbog prošlosti.
Njena svrha nije da čovek još jednom prepriča šta se dogodilo, niti da pronađe krivca, niti da sebi dokaže da je bio u pravu.
Svrha je drugačija: da se iz iskustva izdvoji ono što može da promeni sledeći korak.
Šta se zaista dogodilo?
Šta sam u tom trenutku video kao najvažnije?
Šta sam pretpostavio?
Gde sam reagovao po navici?
Šta se ponavlja, bez obzira na okolnosti?
Šta bi u sledećoj sličnoj situaciji moglo biti drugačije?
Ova pitanja nisu tu da bi čoveka opteretila. Naprotiv, ona često skidaju višak buke sa situacije.
Kada se vidi obrazac, ono što je delovalo kao gomila nepovezanih događaja počinje da dobija oblik.
A kada nešto dobije oblik, lakše je prema njemu zauzeti stav.
Mali pomak
Sledeći korak ne mora biti veliki
Jedna od zabluda u vezi sa promenom jeste da ona mora početi velikim rezom.
Ponekad mora. Ali mnogo češće, ozbiljna promena počinje malim pomeranjem u sledećoj konkretnoj situaciji.
Ne mora čovek odmah postati potpuno drugačiji.
Ne mora odjednom rešiti sve što se godinama taložilo.
Ne mora promeniti ceo način rada, razgovora ili odlučivanja.
Dovoljno je da sledeći put prepozna trenutak u kome se stari obrazac sprema da preuzme stvar.
Tu počinje razlika.
Ovo mi je poznato.
I tada ne mora odmah da zna sve. Dovoljno je da napravi jedan drugačiji, smislen korak.
Početak Epirogena
Gde počinje Epirogen™
Epirogen™ polazi upravo od tog prostora između iskustva i promene.
Ne polazi od
- pretpostavke da čoveku uvek treba još znanja;
- ideje da je svaka situacija rešiva brzim savetom;
- potrebe da se odmah ponudi formula.
Polazi od
- jasnijeg viđenja onoga što se već događa;
- prepoznavanja obrasca koji se ponavlja;
- sledećeg koraka koji ima smisla.
Tek tada iskustvo prestaje da bude samo niz događaja.
Postaje uvid.
Postaje prepoznat obrazac.
Postaje orijentacija.
Postaje sledeći korak koji ima smisla.
Zato iskustvo samo po sebi ne uči.
Uči ono iskustvo koje je dovoljno pažljivo sagledano.
I možda je baš tu početak promene: ne u tome da čovek odmah krene brže, nego da prvi put zastane na pravom mestu.
Sledeći korak
Kada se obrazac ponavlja, vredi ga pogledati mirnije
Ako prepoznajete situaciju koja se ponavlja i pored iskustva koje imate, uvodni razgovor može biti prvi korak da se ona pogleda mirnije i jasnije.
Uvodni razgovor traje 20–30 minuta i proverava pogodnost teme za Epirogen rad.